Jutros oko 6.30 sati u moru kod otoka Mauna u paškom akvatoriju dogodila se pomorska nesreća brodice s četiri člana posade, u kojoj je jedna osoba smrtno stradala.

Prema prvim informacijama s terena, na brodici hrvatske zastave nalazila su se četiri hrvatska državljanina, ribara, a prilikom udara u otočić Mali Brušnjak kod Mauna, jedan član posade je smrtno stradao.

Na mjestu događaja u suradnji s Lučkom kapetanijom policija provodi očevid radi utvrđivanja svih okolnosti nesreće.

Vrijeme u kojem masovni turizam puni državne proračune moglo bi biti pri kraju. To se osobito tiče naše najmasovnije otočne destinacije koja već godinama privlači ‘krive’ ljude, kako smatra dosta njihovih stanovnika.

Pijani goli Europljani, poglavito Britanci, tako već godinama stanovnicima Novalje stvaraju probleme, bez obzira na to što upravo zahvaljujući njima ona već godinama slovi kao najbogatiji grad u Hrvatskoj u kojem ne postoji kućanstvo koje nije poslovno vezano uz industriju zabave po kojoj je domaća varijanta Ibize poznata.

No, nakon ovih novih trendova koji su se počeli širiti po sličnim svjetskim party oazama, svi oni kojima Zrće i njegovi gosti toliko smetaju mogli bi se vrlo lako predomisliti. Filipinska inačica Zrća bila je, naime, zatvorena proteklih pola godine. Otok Boracay inače je jedan od najvažnijih filipinskih turističkih odredišta, a godinama je slovio kao otok seksa, opijanja i zabave, piše portal 100posto.

Vrijeme je za promjene

Sve je to završilo kad je njihov kontroverzni predsjednik, čovjek koji je otvoreno pozivao na ubijanje narkomana zbog čega su zatvori preplavljeni prestravljenim ovisnicima kojima je i život iza rešetaka draži od metka, odlučio da je dosta. Njegovoj državi treba održiviji turizam. Otok je prenapučen, njegove bajkovite pješčane obale pune su komercijalnih sadržaja, a sa smećem se ne može na kraj. Zvuči poznato?

Nakon šest mjeseci Duterte je ponovno dao zeleno svjetlo za otvaranje otoka uz par sitnih korektivnih zahvata, naravno. Zabranio je sve ono što je Boracay činilo toliko privlačnim u očima partijanera. Nema više pušenja, nema opijanja, nema orgija niti plesa na otvorenom. Sva zabava gasi se prije ponoći, zabranjeni su vodeni sportovi, a i plaže su raskrčene od komercijalnih sadržaja kao što su to, recimo, barovi, te su trajno zatvorene i sve kockarnice na otoku.

Boracay je godišnje privlačio i više od 2 milijuna gostiju, zbog čega je trpio okoliš. Stanje se u ovih nekoliko mjeseci izolacije toliko popravilo da je čak i lokalno stanovništvo, koje je gotovo u svojoj cijelosti zaposleno u turističkoj industriji, pristalo na ove restrikcije. Hotelijeri su sankcije također prihvatili šutke.

Pitanje je samo koliko je ta rezigniranost pitanje zdravog razuma i ekološke osviještenosti, a koliko straha pred odmazdom diktatora koji maltene ulicama šeće naoružan i golim rukama lovi kriminalce i sve one koji mu tako izgledaju.

Svjetski trend?

Samo usput, Filipini su među siromašnijim državama na svijetu, a ovo će, s financijske strane, zasigurno biti gadan udarac za sve one koji direktno ili indirektno ovise o stranim gostima s dobrom platežnom moći koji su godinama hrlili na otok po razularenu zabavu.

A ništa bolje vijesti za takav tip turista nema ni Tajland. Ondje se, naime, nalazi ona glasovita plaža na kojoj je snimljen danas već kultni DiCapriov Žal. Taj se otok također zatvara za masovni turizam. Ostaje samo vidjeti hoće li sad svi ti polugoli pijani putnici svoj teško zarađeni novac dolaziti trošiti na Zrće. Domaćini ih već zasigurno čekaju otvorenih ruku.

Kad je prije sedam godina Eduard Maržić prvi put stigao do francuskog gradića Port Grimaud, toliko je bio nadahnut da je stao posred glavnoga trga, pogledao u nebo, podigao ruke u zrak i povikao: “O Bože, daj mi snage da ovo napravim i u Hrvatskoj!”

“Doslovno sam to povikao”, prepričao mi je prošlog tjedna. Iza njega su se, umjesto obrisa francuske arhitekture, nazirali krovovi zagrebačkih zgrada, sjecišta ulica te obrisi užurbanih prolaznika.

Ovdje, na 17. katu poslovnog tornja hotela Hilton u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici, Eduard Maržić odabrao je spojiti poslovni i privatni život, uredivši si urede na jednoj od boljih lokacija, a potom i zagrebački dom na katu iznad kancelarija, piše Novac.hr.

Do tog se stana, s kojeg puca jedan od najljepših gradskih pogleda, prolazi uredskim hodnicima koji su u vrijeme našeg posjeta neobično prazni, a Maržić nas dočekuje na vrhu drvenog stepeništa, onog kojim se dolazi prema njegovoj privatnoj kuhinji, u kojoj je već pripremio kavu i čaj, kako tko od gostiju poželi.

Tema je, kako je sam opisuje, vizionarska: vlasnik Hotela Pag te kampa Šimuni, u suradnji s francuskim arhitektima, izradio je, tvrdi, projekt za najelitniju morsku oazu na svijetu, cijeli novi gradić, u kojem bi u skorijoj budućnosti obitavalo više od 10.000 stranaca; bogatih austrijskih, njemačkih, nizozemskih i skandinavskih umirovljenika željnih mirovinu provesti u biseru Europe, hrvatskoj Zlatnoj obali, koja bi se, bude li naklonosti domaćih birokrata, trebala graditi na otoku Pagu.

“Bit će to investicija vrijedna između 500 i 700 milijuna eura, projekt za koji investitori čekaju u redu, s pripremljenim novcem, koji samo trebaju zeleno svjetlo naših ministara”, uzbuđeno je ustvrdio Maržić dok mi je na velikom ekranu u blagovaonici puštao promotivni film koji je snimio za potrebe predstavljanja Zlatne obale.

Bit će to, prema Maržićevim riječima, luksuzni grad zatvorenog tipa s kompletnom uslužnom i drugom infrastrukturom prilagođenom starijim stanovnicima koji će na otoku Pagu, u uvali Dinjiška, moći kupiti rezidencijalne nekretnine, svaku s vlastitim vezom za brod ili luksuznu jahtu, te s pristupom otvorenom moru koji će Pažani, tvrdi Maržić, dobiti upravo zahvaljujući njegovoj viziji.

Maržićeva je vizija, naime, prokopati kanal koji bi uvalu Dinjišku povezivao s gradom Pagom te čijim bi se cijelim tokom gradile i naseljavale rezidencijalne, luksuzne nekretnine, stanovi i vile opremljene najboljim i najskupljim namještajem, ali i s kompletnom uslugom koja bi podrazumijevala svakodnevne usluge restorana te dostavu triju obroka dnevno do kućnoga praga, garažna mjesta za automobile, hotelski smještaj za goste rezidenata te uslužno osoblje, obavezno s poznavanjem materinskog jezika stanovnika te s manirama najboljih europskih i svjetskih ugostiteljskih radnika.

Upravo taj novi, umjetno prokopan kanal, pojasnio mi je Maržić, bio bi srce paškog rezidencijalnog projekta, moment uz pomoć kojeg bi otok prvi put dobio pristup otvorenom moru te se prirodno nadovezivao na postojeći Paški kanal, trenutno zaboravljen od bogatih jahtaša i jedriličara koji, u strahu od nevremena, gotovo da i ne zalaze prema paškim obalama.

Francuski koncept

Ideja o kanalu, doduše, baš i nije tako nova: Maržić je prvi put o svojim planovima za otok Pag javnosti i lokalnoj zajednici govorio tamo negdje 2011. godine, neposredno nakon što je stasala ideja o projektu Zlatne obale, ali entuzijazam poduzetnika i vlasnika nekad najuspješnijih fast food lokala, Hambyja, dočekan je na nož, ponajviše od zaštitara prirode, članova lokalnih udruga, iznajmljivača, kao i velikog dijela stanovnika.

“Ne želimo da naš otok postane kamenolom” – tako su otprilike prije sedam godina govorili po medijskim konferencijama, prozivajući Maržića da želi uništiti grad koji je projektirao Juraj Dalmatinac, i to minirajući njegove dijelove kako bi sagradio Košljunski kanal.

Kritizirali su studije i zahvate u prirodu, sumnjali u ankete, ismijavali Maržićeve najave da će gradnja kanala podići natalitet Paga, spasiti lokalno stanovništvo i otoku Pagu udahnuti život koji mu tako silno nedostaje.

“Vidite, uvijek ima onih koji nešto ne razumiju, ali ja sam danas siguran da su moji Pažani prepoznali vrijednost ovog projekta”, samouvjereno mi je rekao Maržić, koji se itekako potrudio stanovnike otoka uvjeriti u prosperitet koji će im donijeti njegova vizija.

Na otoku je stoga već pokupovao dio zemlje na kojoj planira graditi centralni dio projekta, a stanovnicima Paga, kao i državi koja je tamo vlasnik najvećeg dijela zemljišta, predlaže sljedeće: da se ukrcaju na vlak Zlatne obale, s kojom će vrijednost njihovih zemljišta narasti do neslućenih visina, a potom ih, nakon dovršetka Košljunskog kanala, prodaju zainteresiranim investitorima koji će na području Paga graditi rezidencijalne objekte.

Kako bi što bolje razumjeli o čemu govori, Maržić ih je o vlastitom trošku poveo i do Azurne obale.

“Okupio sam brojne Pažane, poduzetnike, obrtnike i ostale građane te ih autobusom počastio izletom u Port Grimaud, kako bi se i sami uvjerili u snagu mjesta koje me inspiriralo za moj projekt. Stigli smo na Francusku rivijeru, jeli u Saint Tropezu, a potom stigli do Port Grimauda u kojem sam ponovo zastao usred glavnog trga, podignuo ruke prema nebu te ovog puta povikao: Ovo mi, zajedno, moramo graditi u Hrvatskoj!” prepričao mi je Maržić, potpuno uvjeren da je cijela paška lokalna zajednica srasla s projektom koji će joj donijeti prosperitet i blagostanje.

Baš kao u slučaju Port Grimauda, gradića udaljenog sedam kilometara od Saint Tropeza, u paškom bi projektu također trebali sudjelovati francuski arhitekti.

Francuski original prema kojem se planira gradnja na otoku Pagu, šezdesetih godina prošlog stoljeća gradio je francuski arhitekt Francois Spoerry, koji je u Port Grimaudu sjedinio umjetno sagrađene kanale venecijanskog stila s klasičnim francuskim ribarskim kućicama, u koje su se ubrzo nakon dovršetka naseljavali vlasnici brodova.

U mjestašcu je u potpunosti zabranjen promet automobilima, ali su kanali Port Grimauda zato krcati plovilima, a koliki je uspjeh te investicije, najbolje pokazuje činjenica da je samo desetljeće otkako je završen počela druga, a devedesetih godina i treća faza gradnje, piše Novac.hr.

Danas ga nazivaju provansalskom Venecijom, ali Spoerryju je trebalo itekako puno uvjeravanja da bi lokalnu zajednicu pridobio za svoj, tada izrazito avangardni projekt.

On je, osim kuća i dokova, uključivao i gradnju Crkve svetog Franje Asiškog, koja je, između ostalog, opremljena i staklom koje je ukrasio mađarsko-francuski dizajner Victor Vasarely, a mjesto je razdijeljeno na tri dijela, svaki s vlastitom stanarskom zajednicom.

Kuće se međusobno razlikuju i po gradnji, ali i po boji pročelja, tako da svaka predstavlja zasebno arhitekturno postignuće, a organizaciju života nadgleda svojevrsni menadžment Port Grimauda, koji pazi na to da se dvorišta, pročelja kuća i boja stolarije redovito održavaju kako bi mjesto uvijek izgledalo upravo onako kako su ga francuski arhitekti zamislili.

Samo za starije od 55

Dobar dio tog francuskog koncepta Eduard Maržić planira preslikati i na paške prilike, zamišljajući pritom Zlatnu obalu poput neke vrste ekskluzivnog staračkog doma, zatvorene zajednice koja bi prije svega bila namijenjena osobama starijima od 55 godina, a koje bi, s vremena na vrijeme, dolazili posjećivati djeca i unuci, prijatelji i rodbina.

“Eh, sad ćete me sigurno pitati – a zašto baš stariji od 55 godina? Pa, vidite, mi želimo uhvatiti klijentelu koja je taman blizu odlaska u mirovinu, kako bismo je namamili da se nakon prestanka radnog vijeka zauvijek preseli na Pag, u umjetno stvoren gradić u kojem ima 24-satnu skrb i uslugu. Resort će za te ljude biti maksimalno siguran jer je riječ o konceptu zatvorenog tipa, u koji neće moći dolaziti nenajavljeni gosti, baš onako kako je to trend u svijetu”, uzbuđeno mi je pričao Maržić, koji posebnu priliku za stvaranje prihoda vidi u velikom broju plovila, posebno jahti, kojima je otok Pag trenutno neprivlačan za uplovljavanje.

Prema Maržićevim procjenama, plovila koja će se u okolici Paga pojaviti zahvaljujući probijanju Košljunskog kanala projektu bi godišnje mogla donositi ukupno oko dva milijuna eura, od čega bi se polovica, planira Maržić, uložila u infrastrukturu mjesta, a drugom bi se polovicom financirali školovanje i stipendije paških učenika i studenata.

Zahtjev ministrima

“Normalno je u svijetu da pojedine tvrtke budu društveno odgovorne, potpomažu obrazovanje i razvoj svojih sugrađana, pa ne vidim zašto i moji Pažani ne bi imali izravnu korist od ovog projekta. Najavljujem stoga da će posred buduće paške marine biti postavljen velik toranj, visine 20 metara, s restoranom i jednim velikim elektroničkim brojačem novca uprihođenog sa svakim novim ulaskom broda u resort. Tako će prihod od plovila biti javna stvar i svi će naši građani točno znati s koliko se novca raspolaže i koliko će se od toga u sljedećoj godini uložiti u obrazovanje njihove djece”, najavio je moj sugovornik, nedvojbeno uvjeren da će lokalna zajednica objeručke prihvatiti njegov koncept.

Posebnu dimenziju projektu, otkrio mi je, dat će i činjenica da će svaki budući vlasnik paške rezidencije automatski na poklon dobivati oko 400 četvornih metara zemlje u Lici, preciznije blizu Gračaca, u kojem se ovaj paški poduzetnik već nakupovao hektara i hektara zemlje.

“Dakle, na toj će zemlji vlasnici rezidencija s Paga moći graditi ličke kuće, čime će projekt Zlatne obale, osim otoku Pagu, život udahnuti i našoj ubogoj Lici, odakle se sav narod iselio i za koju bih tako volio nešto napraviti. U najvrućim ljetnim mjesecima naši bi penzioneri s Paga stoga mogli odlaziti malo predahnuti u hladniju Liku, a njihove bi otočne rezidencije potom zauzela njihova djeca”, rekao mi je Maržić, najavljujući da će za desetak dana za članove Vlade organizirati svečano predstavljanje projekta, stavljajući pred ministre jedan jedini zahtjev.

“Dajte nam građevinsku dozvolu na rok od dvije godine i dobit ćete čudo”, povikao je u tom trenutku Maržić, udarivši šakom o stol, kako bi naglasio koliko je ozbiljan.

Mene pak zanima otkud, uz svu silu propalih projekata, tolika uvjerenost da će baš Zlatna obala biti ta na kojoj će domaća birokracija polomiti zube.

Tu je i problem sa županijskim prostornim planovima, detaljnim planovima uređenja, dozvolama za probijanje kanala… Ali, Maržić je nepokolebljiv.

“Nije ovdje pitanje hoćemo li krenuti, nego hoće li Zlatna obala biti gotova za pet ili 25 godina. Ja sam već počeo i mene nitko ne može zaustaviti”, znakovito mi je rekao ispraćajući me iz svojeg ureda, piše Novac.hr.

Na današnji dan prije točno pedeset godina – 17. studenog 1968. godine – u promet je pušten Paški most.

Velebnim armirano-betonskim mostom premoštena su Ljubačka vrata koja jugoistočni dio otoka Paga dijele od sjeverozapadnog dijela dalmatinskog kopna.

Bio je to izniman događaj za otok Pag i njegove stanovnike.

Izgradnjom mosta otok Pag je dobio čvrstu, postojanu vezu s kopnom, što je bilo neusporedivo s iskustvom iz vremena prije toga.

Premda je već s realizacijom programa tzv. supstitucije nerentabilnih brodskih linija (kada su se tijekom šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća umjesto klasičnih brodova uvodili trajekti) učinjen kvalitetniji pomak u povezivanju otoka s kopnom, izgradnja mosta značila je trajni iskorak iz prometne izoliranosti kojoj je otok, zbog vremenskih neprilika, bio nerijetko izložen.

Most je značio pozitivne promjene u životu otoka i otočana. Egzistencijalna osnovica njegovih žitelja stubokom se promijenila što je došlo do izražaja u razvoju gospodarstva, poglavito turizma. Mnogo toga je ljudima postalo dostupnije.

Paški most izgrađen je kao rezultat promišljanja ondašnjih otočnih i regionalnih (zadarskih) političkih čelnika o boljoj budućnosti otoka.

Ideja o izgradnji mosta iznjedrena je u kontekstu gradnje Jadranske magistrale s namjerom da se i otok Pag poveže s tom vrlo važnom prometnicom.

U pripremama za gradnju mosta tadašnji otočki čelnici vrlo su domišljato i marketinški uspješno za tu ideju pridobili i Josipa Broza Tita, predsjednika SFR Jugoslavije, kojega su, za njegova prvog posjeta otoku Pagu 14. kolovoza 1960. g., na putu od Novalje do grada Paga provezli brodom upravo kroz Ljubačka vrata. Tito je zamisao o izgradnji mosta svesrdno podržao.

Do realizacije ideje proteklo je punih osam godina. Most su zajednički sufinancirali Republika Hrvatska i Jugoslavenska narodna armija a izgradila ga je beogradska „Mostogradnja“. Po dimenzijama (dugačak 302 m, s rasponom luka od 193,20 m) bio je tada jedan od deset najvećih mostova na svijetu.

Izgradnju mosta u više su navrata ometale snažne bure s Velebita. Ipak, most je u konačnici bio izgrađen 12 dana prije predviđenog roka, za nepunu godinu dana!

Vremenski uvjeti, karakteristični za podvelebitsko primorje, pokazali su se vrlo značajnim čimbenikom za daljnji „život“ Paškog mosta. Slana morska prašina koja je s vremenom natapala konstrukciju mosta negativno je utjecala na njezino stanje. Prva oštećenja zapažena su već 1977. godine, a prvi vrlo ozbiljan incident dogodio se ljeti 1984. godine kada je most bio desetak dana zatvoren za promet zbog havarije na jednom od poprečnih nosača iznad stupa nad tjemenom luka.

Za stručnjake građevinare sanacija i održavanje mosta bio je iznimno značajan zadatak. U više se navrata i na različite načine interveniralo na mostu. Do početka Domovinskog rata 1991. godine temeljito je bio obnovljen luk mosta. Međutim, namjeravanu obnovu  nadlučne konstrukcije mosta omeo je rat.

U Domovinskom ratu (1991-1995.), nakon rušenja Masleničkog mosta, Paški most je, zahvaljujući Jadrolinijinoj trajektnoj vezi Prizna – Žigljen na drugom kraju otoka, postao jedina pouzdana ali potencijalno vrlo ranjiva prometna veza između sjeverne i južne Hrvatske. Stoga je obrana mosta bila izvanredno značajna zadaća. A nju su uspješno obavili upravo otočani, Pažani, okupljeni u postrojbi veličine jednog samostalnog voda, s ukupno oko četrdesetak ljudi.

Zračni napadi Jugoslavenske armije  dogodili su se u nekoliko navrata tijekom listopada i studenoga 1991. godine. Najžešći je zabilježen 8. studenoga. Premda je most bio oštećen, ostao je sačuvan za promet, a nekoliko je neprijateljskih aviona oboreno. Nakon 8. studenoga 1991. godine više nije bilo pokušaja napada na Paški most. Među braniteljima mosta nije bilo poginulih ni ranjenih, ali je u području mosta poginulo troje i ranjeno osmero civila.

Ono što je Paški most izdržao u vremenu od rušenja Masleničkog mosta do izgradnje pontonskog prijelaza uz isti taj most (nakon prethodno izvedene vojno-redarstvene Akcije Maslenica u siječnju 1993. godine,) graniči gotovo s nemogućim.

Ratna oštećenja i višestruko povećanje obujma prometa donijeli su neslućeni preokret u zbivanja u svezi s mostom. Gotovo ništa od ljudskih iskustava sabranih u knjigama i časopisima nije doraslo veličini ovoga stručnog izazova. Stručnjaci su procijenili da je u te dvije godine preko njega prošlo više tereta nego li svih onih godina ranije, od puštanja u promet 1968. godine do početka Domovinskog rata. Stoga na ovom mjestu  valja ponoviti riječi stručnjaka: “Koliko god izričaji kao junak domovinskoga rata imali prizvuk boljševičkoga, ako je išta što je čovjek stvorio u našoj domovini zavrijedilo taj naslov, zavrijedio ga je Paški most.”

O važnosti Paškog mosta moglo se čuti  na stručno-znanstvenom skupu pod nazivom “Uloga i značaj paške spojnice u Domovinskom ratu”,  upriličenom u Pagu, 28. lipnja ove godine, kojeg su organizirali Udruga hrvatskih veterana Domovinskog rata Paga zajedno sa Sveučilištem u Zadru, Odjel za povijest i zdravstvene studije te Hrvatski liječnički zbor Podružnica Zadar, u suradnji sa Gradom Pagom.

Prof. dr. sc. Josip Faričić sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za geografiju, govorio je o “Geostrateškom značaju Paškog mosta”; admiral Davor Domazet-Lošo o «Vojno strateškom položaju Paškog mosta“; dr. sc. Jakša Raguž i dr. sc. Slaven Ružić s Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz Zagreba izlagali su teme «Zračni napadi na Paški most 1991. godine na temelju dostupnih izvora hrvatske i srpske provenijencije“, a  doc. dr. sc. Zlatko Begonja sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za povijest, temu: “Napad na Paški most u svojstvu amputacije Hrvatske”.

Prof. dr. sc. emeritus Andrija Hebrang govorio je o ulozi ratnih bolnica u obrani srpske agresije a doc. dr. sc. prim. Petar Lozo sa Sveučilišta u Zadru, Odjel za zdravstvene studije, i predsjednik HLZ Podružnice Zadar, o radu Ratne bolnice Šiška, koja je bila organizirana u Pagu.

Na žalost, taj je skup, unatoč važnoj faktografiji koja je bila izložena i obrazložena, bio katastrofalno loše medijski popraćen, što je bio očigledni propust organizatora a i lokalne radio postaje.

Više informacija o skupu moglo se pročitati tek na privatnom blogu “Iskonski Pag”, autora Branimira Maričevića, Pažanina, koji se stjecajem okolnosti zatekao u Pagu i na svoj način medijski popratio skup.

Na navedeni značaj Paškog mosta  zaboravlja se kadgod se obilježava obljetnica Akcije Maslenica. Na prigodnim javnim skupovima i u medijskom prostoru govori se i piše o ponovnoj uspostavi prometne veze između sjevera i juga Hrvatske postavljanjem pontonskog mosta na onome mjestu gdje je bio srušeni Maslenički most. Čak se ne spomene ni toliko da je postavljanjem pontonskog mosta na mjestu srušenog Masleničkog mosta, otok Pag bio umnogome rasterećen dotadašnjeg prometnog pritiska. Jer, i to treba spomenuti, i nakon postavljanja pontonskog mosta dio prometa se i dalje odvijao preko otoka Paga.

Time se ignorira činjenica (i praktično falsificira važan dio povijesti Domovinskog rata) da veza između sjevernog i južnog dijela Hrvatske nikada nije bila prekinuta, da se održavala u otežanim uvjetima, ali se održavala zahvaljujući zemljopisnom položaju otoka Paga, te posadama Jadrolinijinih trajekata koje su također bile izložene napadima iz zraka i paškim braniteljima koji su branili i trajektnu vezu Prizna – Žigljen i Paški most.

Održavanje i obnova mosta bila je nužna i tijekom svih ratnih godina, no tek po završetku rata bilo je moguće pristupiti temeljitoj rekonstrukciji mosta. Taj iznimno zahtjevan posao uspješno su tijekom 1999. godine obavili djelatnici splitskog Konstruktor inženjeringa d.d., koji su iznad luka mosta staru armirano-betonsku konstrukciju zamijenili novom, čeličnom.

Obnovljeni Paški most u promet je pušten 29. prosinca 1999. godine. Opet je zasjao punim sjajem. Od tada do danas most se redovito održava.

Na otoku Pagu odvijaju se prave drame nakon što je mesar Ante Jurić (33) za Jutarnji dostavio otpremnicu iz mesnice iz veljače. “Teleća rebra 1,774 kg, smrdi = za ćevape”, “teleća koljenica, 2,658, smrdi = za ćevape”… Sve to stoji na navedenoj otpremnici iz mesnice u supermarketu Lorenco.

S druge strane, vlasnik mesnice i supermarketa Lorenco Paro tvrdi da su mesara “smijenili s mjesta voditelja mesnice nakon ljetne sezone, i to radi njegove iznimne neurednosti prema mesu i vođenju papirologije”, piše Jutarnji.

Jurić tvrdi da je za spomenutu mesnicu radio više od dvije godine. “Meso kojem je istekao rok trajanja, koje smrdi ili je upaljeno, koristi se za ćevape ili prodaje kao miješano meso, pljeskavice i drugo. U njega se stavi vinobran, sol, papar, Vegeta i neki začin kako bi meso opet dobilo primjerenu boju i miris odnosno da bi se prikrio smrad. Naravno, sve to po uputama vlasnika samog supermarketa”, kazao je Jurić za Jutarnji.

Paro je na to odgovorio da se redovno obavljaju sanitarni nadzori i uredno se daju brisevi i uzorci mesa zavodu za javno zdravstvo. “Uvijek je sve uredno, bili smo među deset najboljih mesnica po kvaliteti mesa u Hrvatskoj prema ocjena od strane tajnih kupaca”, stoji u odgovoru.

Jurić i Paro demantiraju sve što drugi kaže stoga je za mišljenje upitano i Ministarstvo poljoprivrede.

“Izvršen je inspekcijski nadzor u mesnici koja se nalazi u sklopu marketa Lorenco u Povljani. Mesnica nije registrirana te je stranci izdano rješenje da registrira mesnicu, a bit će podnesen i optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu. Drugi inspekcijski nadzor, istog dana, obavljen je u mesnici u Pagu koja se isto nalazi u sklopu marketa Lorenco. Mesnica je registrirana”, stoji u odgovoru te se nadodaje da ipak jesupronađeni nedostaci vezani uz infrastrukturu te koji se odnose na samokontrole. Također je utvrđeno da subjekt ne vodi redovito evidencije.

Mesnici će biti izdano rješenje kojim će se narediti otklanjanje pronađenih neusklađenosti te će se podnijeti optužni prijedlog, piše Jutarnji.

Na nedavno održanoj dodjeli nagrada domaće i regionalne elektroničke glazbene industrije, Ambasador nagradama, Sonus festival je opet dokazao kako je omiljeni hrvatski festival prema izboru fanova.

Paški Sonus festival treću godinu zaredom osvojio je Ambasador nagradu za najbolji hrvatski festival u konkurenciji s vrlo uspješnim festivalima Dimensions, Outlook, Sea Star i Modem festivalom.

„Velika nam je čast što smo treću godinu za redom dobili Ambasadora, pogotovo jer je konkurencija bila doista jaka. To je zaista potvrda da se sav naš trud isplati. Neizmjerno smo zahvalni svima koji podržavaju naše evente, ne samoSonus, nego i #WELOVESOUND festival. Svaka čast Ambasador timu, koji diže svijest da je jako puno ljudi koji uživaju u ovoj glazbi i podržavaju scenu,“ rekao je osnivač Sonus festivala – Dalibor Oliver Zjačić.

Sonus festival će se 7. godinu zaredom, u kolovozu 2019. godine, održati u klubovima na plaži Zrće, a točan datum bit će objavljen uskoro. Kao i prethodnih godina, možemo očekivati desetke tisuća gostiju iz više od 65 zemalja svijeta koji samo zbog Sonusa dolaze u Hrvatsku plesati uz kremu elektroničke techno glazbe.

Sonus festival je tijekom prethodnih nekoliko godina ugostio imena poput Carl Coxa, Solomuna, Sven Vätha, Richie Hawtina, Ricarda Villalobosa, Adam Beyera, Loco Dicea, Chris Liebinga, Pan-Pota, The Martinez Brothers, Tale Of Us, Joseph Capriatija, Jamie Jonesa, Sam Paganinija, Seth Troxlera, Marca Carole, Maceo Plexa, Apolloniae, Len Fakija, Matadora, Enza Siraguse, tINI, Monike Kruse i mnogih drugih.

U organizaciji Sonus ekipe je i novi međunarodni festival #WELOVESOUND koji će se u lipnju 2019. godine održati u Zagrebu, treću godinu zaredom. Za više informacija, pratite Sonus i #WELOVESOUND na socijalnim mrežama.

Prigodom obilježavanja dana Međunarodnog priznanja RH, Veleposlanstvo RH u Budimpešti i Kuća mađarske baštine, 15. siječnja postavili su izložbu pod nazivom „Hrvatska i mađarska čipka – naša zajednička baština“. Izložbu su otvorile dr. Orsolya Pacsay-Tomassich, državna tajnica Ministarstva ljudskih resursa Mađarske i dr.sc. Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture RH. Dodatno je, u organizaciji Turističke zajednice grada Paga i Predstavništva HTZ-a u Mađarskoj, održana i turistička, gastronomska te kulturna prezentacija Grada Paga.

Naime, u prostoru Kuće mađarske baštine, uz mađarsku čipku, postavljena je izložba paške čipke s eksponatima Društva paških čipkarica Frane Budak i Benediktinskog samostana sv. Margarite, a umijeće šivanja paške čipke prezentirala je čipkarica Gordana Maržić u paškoj narodnoj nošnji. U sklopu gastro prezentacije gosti su imali priliku uživati u  paškim specijalitetima kao što su– paški sir, skuta, štrike, kolačići, padešpanji i baškotini, paška travarica i vino te ostali proizvodi Solane Pag i Paške sirane, a tijekom prezentacije prikazani su promotivni filmovi s ljepotama grada Paga.

Otvaranju izložbe i prezentaciji prisustvovali su: Katalin Beszprémy, voditeljica Odjela za primijenjenu narodnu umjetnost Doma mađarske baštine, dr.sc. Mladen Andrlić, veleposlanik RH u Mađarskoj, Ivana Herceg, direktorica Predstavništva HTZ-a u Budimpešti te stotinjak uzvanika među kojima su predstavnici diplomatskog zbora, novinari i turoperatori. Grad Pag predstavili su predsjednik Gradskog vijeća Domagoj Vičević i direktorica Turističke zajednice grada Paga Vesna Karavanić.

Općinsko vijeće Općine Kolan 22. siječnja na svojoj 27. sjednici raspravljalo je o visini paušalnog poreza za iznajmljivače te je donijelo odluku koja je u interesu svih žitelja općine. Ovom odlukom iznajmljivači na području općine Kolan plaćaju najniži paušalni porez na otoku, ali i u široj okolici.

Načelnik Marin Pernjak: ”Vijećnici općinskog vijeća te ja kao načelnik smo mišljenja da žiteljima koji na našem području u najvećem dijelu žive od turizma ne trebaju veći nameti. Ovakva odluka je i poticaj našim iznajmljivačima da ulažu u kvalitetu svojih smještajnih jedinica. Visina paušalnog poreza za sve smještajne jedinice iznosi: Kolanjski Gajac: 300 kn, Mandre: 255 kn i Kolan: 200 kn po ležaju.

“Također na jučerašnjoj sjednici donijeli smo i novu Odluku o komunalnom doprinosu s kojom smo izašli u susret našem domaćem stanovništvu te će stanovnici koji su trajno nastanjeni i imaju najmanje 18 godina prebivališta na području općine plaćati 10 % od ukupnog iznosa komunalnog doprinosa. Također komunalni doprinos za ozakonjenje zgrade iznosit će 20% od iznosa”, kažu iz Općine Kolan.

Stanovnici Paga ljuti zbog ilegalnog izlova školjaka. Isti čovjek uporno vadi i do tisuću kilograma tjedno. On im odgovara da neće stati.

“Oni eksploatiraju školjke. Naravno, ilegalno”, priopćava nam Tihomir Kustić sa otoka Paga.

“Izvade tjedno od 500 do 1000 kila školjka”, govori Ivan Fabijanić, Pag.

“Ja im poručujem da neću stat!”, odgovara na sve to Saša Eles, ribar.

“Cijeli ekosustav je ugrožen s tim prekomjernim izlovom školjaka”, kaže Tomislav Zubović iz Udruge Veli Škoj Zubovići.

“A ja kažem da sam čudom ostao živ”, kaže Saša Eles, ribar.

“Jednostavno devastiraju i uništavaju obalu”, izjavljuje Ante Fabijanić, gradonačelnik otoka Paga.

Pag – otok kamena, bure, soli i potpuno bistrog mora u Paškoj vali.

No osim čistog mora, ovdje ima i puno školjaka.

“Paška uvala je slično jednom velikom jezeru. Ima jedan mali ulaz sa mora i u njoj se nalazi jedna mala zona gdje se mogu vaditi školjke. Školjaka ima svugdje, ali smiju se vaditi samo u toj maloj zoni”, objašnjava Tihomir Kustić  za RTL sa otoka Paga.

“Te školjke su pluća ove uvale i ako se te školjke izvade neće biti ni ribe ni ostalih organizama, a gdje nema ribe ni organizama, nema ni života”, govori Tihomir Kustić, otok Pag.

Na Pag su nas pozvali ogorčeni mještani, jer, kako kažu, žele zaštiti svoju valu.

“U Paškoj vali se mogu naći školjke klapun i prnjavice. Zbog velikog izlova školjaka ostali su samo ovako mali primjerci klapuna i to je sve”, kaže Valentino Kustić, otok Pag.

Cijela priča počinje ovog ljeta. Pažani su se počeli buniti protiv Saše Elesa, kojeg su i snimili dok je, kako tvrde – skupljao školjke u nedozvoljenom dijelu Paške vale.

“On dođe velikim brodom u nedozvoljene zone gdje pobaca ronioce okolo, bez bova kako ih se ne bi vidjelo što rade i tu eksploatiraju školjke, naravno ilegalno, do 1000 kg na tjedan”, objašnjava nam Tihomir Kustić, otok Pag.

Pažani su o svemu obavijestili nadležne institucije – od Ministarstva poljoprivrede do policije i Carine – koje su intervenirale više puta.

“Izračunajte. Kila je 6-7 eura, a on u Italiju izveze oko tisuću kila tjedno. Matematiku je lako izračunati. On plati kaznu i ide dalje jer su kazne premale da mu naškode”, govori Tihomir Kustić sa Paga.

Na institucije su apelirali i gradonačelnici i načelnici Paga, Novalje, Kolana i Povljane.

“Ne može netko obavljati 10 puta isto djelo i da ga se uvijek za isto djelo kažnjava novčano. To ne može biti. Država treba jasnu strategiju donijet i to treba porezat. Znači, ne može netko u krivolov dolaziti i obavljati krivolov da bi profitirali prodajom u Italiji? To je nedopustivo”, kaže Ante Fabijanić, gradonačelnik Paga

Cijela stvar eskalirala je u nedjelju 13. siječnja, kad je 15-ak Pažana brodovima stiglo do mjesta gdje Saša Eles skupljao školjke.

“Vidjeli smo njega da eksploatira školjke. U jednom trenutku je došla policija, s autima i sa roniocima. I ronioci su došli do njega, zaplijenili mu veliku količinu školjaka i sada se čeka postupak. A te školjke su bile ulovljene, na našem području, području Paga i to daleko od dozvoljene zone lova”, govori Tihomir Kustić, Pag.

Što se dogodilo – otišli smo pitati i prozvanog ribara. On se tada nalazio u splitskom KBC-u. Tamo je boravio u dekompresijskoj komori jer je, objašnjava nam, upravo te nedjelje bio prisiljen naglo izroniti zbog straha od njihovih brodova.

“Dogodilo se da, zahvaljujući Hrvatskoj vojsci i medicinskom osoblju, meni je spašen život u zadnji čas. Još sada mi je aspolutno nejasno ponašanje institucija, pogotovo policije i njihovih delatnika, koji su očito u sprezi sa tim linčovateljima sa Paga”, govori Saša Eles, ribar za RTL.

Te nedjelje – kaže Saša Eles – Pažani su ga pokušali ubiti, a protiv njega su se navodno urotili – baš svi.

“Ovo što se meni dešava, organizirana urota, linč, ne znam kojim izrazom bi se izrazio, to je ono što ja doživljavam od građana Paga. A u svim tim događanjima, u nekoliko navrata mi je pokušano oduzimanje života. Na vrlo grub način. A da ne kažem koliko je puta uništena moja imovina, otuđena moja imovina ili je bilo pokušaja otuđivanja moje imovine”, govori Saša Eles, ribar

Na ključno pitanje lovi li u nedozvoljenom području – odgovara da to ne radi.

“Oni su u više puta, ne znam ni ja koliko puta sudjelovali u inspekcijskom nadzoru nadamnom. Prilikom tih prvih susreta i odnosa s inspekcijom kada sam im ja objasnio kako sam ja protumačio pravilnik, oni su zastali i rekli da moraju provjeriti sa šefovima svojima da nisu sigurni, ali da postoji šansa da je to moje tumačenje ispravno”, govori Saša Eles, ribar.

Tko je u pravu i postoji li dozvoljeno i nedozvoljeno područje u Paškoj vali – pitali smo resorno ministarstvo.

“Iz Ministarstva poljoprivrede su nam odgovorili kako ribarska inspekcija sve učestalije radi nadzore na tom području. Gospodina Elesa su nekoliko puta uhvatili da skuplja školjke na nedozvoljenom području i zato su mu oduzeli ronilačku opremu, školjke i protiv njega su pokrenuli prekršajni postupak”.

Prozvani ribar tvrdi da otočanima smeta jer im oduzima zaradu

Iz ministarstva su nam poslali i grafički prikaz dozvoljene i nedozvoljene zone koji pokazuje da su ljuti Pažani u pravu.

“Dozvoljena zona izlova školjaka na Pagu prostire se nekih kilometar plus minus širine, a tako je i sa donje strane. Južni dio uvale i sjeverni dio uvale je zabranjen za izlov”, objašnjava nam Ivan Fabijanić sa otoka Paga.

Istovremeno, prozvani ribar tvrdi da otočanima smeta jer im oduzima zaradu. Objašnjava s Paškim je ribarima prije surađivao i od njih otkupljivao školjke.

“Neću reći u sve porte, ali u većinu porta gdje sam došao sa svojim brodom bilo je ovako: hmm tko je sada ovaj? Zašto je on došao loviti ispred našeg vrtla? Ovdje je meni ćaća baca mriže. To je u podsvjesti naših ljudi i to je razumnjivo. Međutim kada vam netko negdje napravi nekakav dešpet, pokida vam cime na brodu, ukrade mriže, preže sinjale, onda policija dođe i reagira i traži i nađe krivca i procesuira krivca”, govori Saša Eles, ribar.

“On napada sve oko sebe jer kada si u krivu, napad je najbolja obrana. Oduvijek je bilo. Tu je zakon i institucije pa neka utvrde što se događalo”, kaže Tihomir Kustić, Pag.

Pažani ideju o zaradi koju žele zadržati samo za sebe odbacuju jer – kako objašnjava Tomislav Zubović iz Udruge Veli Škoj – oni izlov žele zabraniti.

“Ja mislim da bi nadležne institucije trebale ukinuti kompletno školjkarenje i zabranu izlova bilo kakvih morskih organizama jer, pazite, mogu doći oni s povlasticom ribari, on ima povlasticu za spužarstvo ili trpove. I onda on u sklopu ovoga može loviti i školjke jer to nitko ne kontrolira”, kaže Tomislav Zubović, Udruga Veli Škoj Zubovići.

Ovo što se događa nazivaju ekocidom.

“Paška uvala je pretežito pjeskovita uvala i ima puno školjaka. Te školjke su prirodni pročišćivač mora i o tim školjkama ovisi cijeli ekosustav. Ako nestane školjki, naša vala će se zaprljati, a naša vala je velika. Ima samo jedan ulaz koji je možda milju, milju i pol i ona se jednostavno ne može sama profiltrirat. Tako da školjke pomažu u mnogo toga i k tome same ribe se hrane školjkama. Orade, hobotnice. One su direktno ovisne o tome”, objašnjava nam Tomislav Zubović, Udruga Veli Škoj Zubovići.

“I kriminal i ekocid. Jer to nije niti održivo ribarstvo niti je zakonito ribarstvo”, saopćava Tihomir Kustić.

Na ovo Eles – odmahuje rukom.

“Ja bi se na to nasmijao. Dušebružništvo i ekološka osvještenost Pažana, ako hoćemo gledati, možemo početi 1958 godine kada su uhvatili i ubil kita u Paškoj vali i izgradili gradsku kanalizaciju. Mislim da se od te 1958 godine na ovamo nisu promijenili. Ja mislim da oni lažu”, odgovara na sve to Saša Eles, ribar.

No i dalje Pažani apeliraju na zabranu lova. I žale se na institucije, baš kao i gospodin Eles. Jedna strana misli da institucije ne štite njihovu uvalu, druga da ne štite njegov život.

“Apeliramo na ministra Tolušića da zabrani ili izlov školjaka i svih morskih organizama s bocama u ovoj uvali ili zabrani kompletan ribolov. Jer ako se nastavi ovaj ekocid u moru neće ostati ništa”, govori Tihomir Kustić, Pag.

“Imam svoja prava kao građanin i institucije moraju štititi moja prava. Dakle ne može se u RH dešavati linč, ni prema kome”, kaže Saša Eles, ribar.

Jedno je sigurno – od policije i Ministasrtva poljoprivrede smo dobili potvrdu da gospodin Eles radi ilegalno.

“Ja bi im poručio ovim putem da se vraćam nazad. Iako mi liječnici savjetuju da objesim peraje o klin, da je moje zdravstveno stanje vrlo ugroženo, ja ne mislim odustati”, kaže Saša Eles, ribar.

“Moji djedovi i očevi su meni ostavili ove školjke, a ja bi tako volio svojoj djeci ostaviti u nasljeđu. Jer opet kažem, da je to nama bilo u interesu, nas domaćih ljudi da ih izvadimo, da ih prodamo, to smo mi mogli odavno napraviti, tako da ovim filozofima ne bi ostalo ništa”, govori Ivan Fabijanić, Pag.

“Ja se ne borim za sebe, ja se borim za djecu, da djeci ne trebam pokazivati školjku u knjizi, nego da se zaroni, da izvadi dvije školjkice, da vidi da u moru postoji život”, objašnjava Tihomir Kustić.

Kakav život postoji – Ministarstvo će vidjeti kada se izradi studija koju su naručili. Valjda do tada neće biti – prekasno.

U ponedjeljak, 11. veljače 2019. održati će se svečano potpisivanje Ugovora između Grada Paga i Ministarstva državne imovine o ustupanju na uporabu dvije nekretnine – tvrđave Fortica i kule Skrivanat. Nakon potpisivanja Ugovora Grad Pag steći će pravo upravljanja sa dva kulturna spomenika.

Ugovor će potpisati gospodin Goran Marić, ministar državne imovine i Ante Fabijanić, gradonačelnik Grada Paga.

Kula Skrivanat, jedan od najprepoznatljivijih dijelova spomeničke baštine Paga, izgrađena je u 15. stoljeću, a s njenom izgradnjom je započela i izgradnja novog grada Paga 1443. godine. Jedina je preostala kula od nekadašnjih devet koje su okruživale i branile grad Pag.

Utvrda Fortica izgrađena je u 17. stoljeću i nalazi se u blizini Paškog mosta. U prošlosti je bila vrlo važna jer je kontrolirala prolaz između otoka Paga i kopna. Otok Pag se nalazio na važnom pomorskom pravcu, a razni trgovački brodovi koji su se kretali od sjevernog Jadrana prema Dalmaciji i obrnuto često su bili izloženi napadima gusara.

“Ova dva, iznimno vrijedna spomenika kulture urediti će se za potrebe kulturnog turizma te će predstavljati bogatu ponudu Paga gdje će se održavati razne kulturno-zabavne manifestacije poput koncerata, kazališnih predstava, ljetnih radionica i sl.”, istaknuo je Ante Fabijanić, gradonačelnik Grada Paga.

Jutros u 06,47 sati policija je primila saznanja da je muška osoba u Pagu u Ulici Josipa bana Jelačića sa prvog kata obiteljske kuće, bacila svoje četvero malodobne djeco u dobi od 3, 5, 7 i 8 godina. Muška osoba u dobi od 54 godine nalazi se u službenim prostorijama policije, a kako doznajemo od Predraga Orlovića, ravnatelja Zavoda za Hitnu medicinu Zadarske županije, dvoje djece je životno ugroženo.

– Otac  je s drugog kata bacio četvero svoje djece. To je jedna problematična obitelj kod koje je već intervenirao Centar za socijalnu skrb. Prema informacijama kojima raspolažem, dvoje djece je životno ugroženo, a dvoje je lakše ozlijeđeno. Na teren su izašle dvije ekipe, jedna s Paga i  jedna Zavoda Ličko-senjske županije, ispostava Novalja. Naši su preuzeli dvoje teže ozlijeđene djece, rekao nam je Predrag Orlović.

Otac je s prvog kata kuće u Pagu bacio četvero svoje malodobne djece. Najmlađe dijete ima 3 godine, a najstarije 8. “Pokušavamo dobiti sve informacije, najvažnije je sada zdravstveno stanje djece”, prva je reakcija ministrice Murganić koja na Pag šalje hitan inspekcijski nadzor, piše N1.

“Zgranuti smo, užasno mi je žao djece, ne mogu vjerovati da se to može dogoditi djeci. Oni su na Pag došli s područja virovitičkog Centra za socijalnu skrb, prema prvom kontaktu nije bilo naznaka o agresivnosti od strane oca. Pozabavit ćemo se ovim strašnim slučajem, dat ćemo informacije koliko smijemo i koliko možemo. Poslat ćemo hitan inspekcijski nadzor, kazala je ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić.

Podsjetimo, jutros u 06,47 sati policija je primila saznanja da je muška osoba u Pagu sa prvog kata obiteljske kuće, bacila svoje četvero malodobne djece.

Na mjesto događaja su žurno upućeni policijski službenici, kao i djelatnici HMP-i Pag i Novalja koji su djeci odmah pružili prvu pomoć.

Djeca, starosti 3, 5 7 i 8 godina, su potom kolima HMP-i prevezena u Opću bolnicu Zadar na daljnju obradu.

Djeca su trenutno u obradi, kazao je za N1 Željko Čulina, ravnatelj bolnice u Zadru. Dvoje djece je teže ozlijeđeno.

Hrvatsku je jutros potresao nezapamćen čin oca koji je s četvrtog kata kuće u Pagu bacio četvero djece.

Radi se o djeci u dobi od 3, 5, 7 i 8 godina, a dvoje djece je teže ozlijeđeno, no još se ne znaju detalji o njihovom stanju. Njihov 54-godišnji otac bacio ih je s visine oko 6 metara. Radi se o “problematičnoj obitelji koja je doselila u Pag”.

Doselili iz Slavonije

To potvrđuje i susjeda s kojom su razgovarali novinari Indexa.

“Oni su doselili prije jedno deset godina. Došli su iz Slavonije. To je patologija. Bilo je nekih problema i prije”, rekla je susjeda obitelji. Kako doznajemo, obitelj je došla iz Virovitice.

Majka krenula prema bolnici, policija ju vratila

Kaže kako je majka nakon stravičnog čina htjela krenuti prema zadarskoj bolnici gdje su smještena djeca, no da ju je policija vratila.

“Ona je krenula u bolnicu u Zadar prije pola sata. Htjela je ići vidjeti djecu, ali policija ju je vratila”, rekla je jedna susjeda iz iste ulice.

Otac koji je bacio djecu radi kao čuvar u kampu

Rekla je da otac koji je bacio djecu radi kao čuvar u kampu.

“Muž radi kao noćni čuvar u kampu u Šimunima, a ona se kući brine za djecu. Ona ima i kćer od 18 godina iz prvog braka koja je oduzeta i živi u Rijeci”, ispričala je susjeda.

“Ljudi su u šoku”

Kaže kako su svi u ulici u šoku.

“Ljudi su u šoku, samo je važno da s djecom bude sve u redu i da institucije odrade svoj posao i da izdvoje jadnu djecu iz te obitelji”, rekla je susjeda za Index.

Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić izjavila je da osobno ide na Pag gdje je muškarac jutros bacio svoje četvero malodobne djece s prvog kata obiteljske kuće, kako bi iz nekih kontradiktornih informacija osobno vidjela što se dosad učinilo ili nije učinilo i je li bilo propusta iz njezinog resora.

Tražili smo telefonom i mailom neke informacije, međutim ovo mi je zasad prioritet, dok ne izvršimo inspekcijski i stručni nadzor, dok se osobno ne uvjerim u to jesmo li kao stručni radnici centra učinili sve da zaštitimo svoje obitelji koje su nam povjerene. Iz nekih kontradiktornih informacija zaista želim to vidjeti. Ovo je prestrašan događaj i ne bih mogla ostati u Zagrebu mirna”, kazala je Murganić novinarima nakon sjednice vlade.

Ako je sustav učinio propuste, želim se u to uvjeriti, obavijestiti javnost i poduzeti sankcije

Naglasila je da se sustav ne može uvijek okriviti “jer nije ni sustav svemoguć”.

“Ali ako je sustav, konkretno govorim o svom resoru, učinio propuste, želim se u to uvjeriti, obavijestiti javnost i poduzeti određene sankcije”, poručila je Murganić.

Kazala je da dolje ide upravo zbog informacija da je već bilo prijava za tu obitelj zbog nasilja.

“Znate kad nekoga zovete na telefon pa to nije to. Prevažno mi je da ne bih otišla dolje vidjeti prije svega djecu, informirati se o njihovom zdravlju i vidjeti što smo dosad učinili ili što nismo učinili i što sada ubuduće moramo učiniti”, istaknula je.

Naglasila je da je već sada krenuo inspekcijski nadzor iz Ministarstva za demografiju te da su angažirali komoru za stručni nadzor tako da će, dodala je, sigurno imati sveobuhvatnu sliku.

Najavila je da će, kad bude imala potpunu sliku, održati i konferenciju za novinare.

Treba se jasno reći imenom i prezimenom tko je učinio propust ako je učinjen propust

Murganić je poručila da ne treba generalizirati, ali i da se treba jasno reći imenom i prezimenom tko je učinio propust ako je učinjen propust.

“Naš sustav socijalne skrbi je savjetodavni, pomagački i nije jedini u nizu zbrinjavanja, pogotovo u viosokokonfliktnim obiteljskim situacijama, te ima obavezu u skladu s obavezama i stručnim znanjem davati pomoći, savjete i preporuke ostalim sustavima koji su u nizu. Tamo gdje smo učinili sve po pravilima struke i savjesti, to treba priznati, ali tamo gdje smo zakazali, a imali smo očite znakove da smo trebali reagirati, isto tako treba priznati i razlučiti i u tom smislu je moj veliki interes radi zaštite ubuduće i radi zaštite samog sustav, a i socijalnih radnika gdje bilo kakav generalizacija svima skupa teško pada i demotivirajuće je za rad”, kazala je Murganić.

Upitana raste li nasilje u Hrvatskoj, kazala je da je činjenica da se nasilje više prijavljuje, različiti oblici nasilja i različitim ustanovama i institucijama. Uvjerena je da nismo društvo nasilja, ali smo društvo koje se jače i više senzibiliziralo u borbi protiv svih oblika nasilja.

“Kroz medije se značaj borbe protiv nasilja promovira kroz pravovremeno i kontinuirano izvještavanje tako da zbog toga na neki način kažemo da  je prisutno. Rekla bih da smo se mi svi kao društvo senzibilizirali više za netoleriranje bilo kakvog oblika nasilja, da je možda to taj dojam jer se o tome otvoreno piše, pišu svi mediji i prenosi se i razgovara se o tome”, kazala je ministrica.

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević zgrožena je s događajem na Pagu. Budući da nema dovoljno informacija nije mogla ništa detaljnije reći o samom slučaju.

– Svakako me to zaprepastio u svakom pogledu, ljudskom i profesionalnom, izaziva burne emocije. Pozivam sve institucije da u okviru svoje nadležnosti poduzmu mjere kako bi se utvrdile činjenice zašto i kako je došlo do ovog slučaja i svakako zaštiti djecu – rekla je pravobraniteljica.

I njezin ured, najavila je, uključit će se u utvrđivanje činjenica oko roditeljskog odnosa oca prema djeci i njegovog katastrofalnog postupaka, pišu 24sata.

Pirnat Dragičević zatečena je i brojnim situacijama u kojima dominira nasilje prema djeci. O tome će više govoriti i u svom izvješću koje se priprema. Iako joj je teško govoriti o statistici, ali ustvrdila je kako je ono u porastu u odnosu na proteklu godinu.

Ugledni zagrebački odvjetnik Milivoj Žugić kaže da se ovo djelo kažnjava kaznom zatvora od tri do 12 godina.

– On će svakako biti osuđen, a to što se sam prijavio ne vjerujem da će u ovom slučaju biti olakotna okolnost jer je svoje djelo dovršio, odnosno bacio je djecu s balkona. Teoretski ne bi trebao biti određen pritvor jer nema elementa bojazni da će utjecati na svjedoka. Ipak, zbog samog djela javnost će raditi pritisak pa vjerujem da će ga i pritvoriti. Svakako će biti izrečena mjera poput zabrane prilaska djeci – kaže nam odvjetnik Žugić.

Pitali smo hoće li za svako dijete snositi kaznu.

– S obzirom da je bacao jedno po jedno dijete, tretirat će se to kao četiri djela sa dvije teške kvalifikatorne okolnosti. Jedno je što je to napravio bliskim osobama, a drugo što je to napravio ranjivoj skupini odnosno djeci. To znači da će za svako djelo biti kažnjen s kaznom zatvora od tri do pet godina – zaključio je.

Na telefon smo dobili daljnjeg Josipova nećaka. Na pitanje ima li veze s Josipom Rođakom nam je uzvratio: “Što je sad napravio?”.

Pojasnili smo o čemu se radi pa je nastavio:

– Strašno, ali ne čudim se. On je problematičan od rođenja. S njim nitko od obitelji ne želi imati posla. Odrastao je u Virovitici no oduvijek krade, laže, kocka… Bio je grdan dužan još kao maloljetnik pa je negdje s 14 godina morao otići iz Virovitice jer su ga svi proganjali. Ne znam više gdje je završio, čini mi se u Pakracu. No ovo je vrhunac. Strašno!

Murganić: Nije ni sustav svemoguć

Ministrica Nada Murganić nakon obveza u Vladi kreće put Zadra, nakon monstruoznog čina gdje je otac bacio s visine od čest metara bacio četvero maloljetne djece.

– Idem u Centar za socijalnu skrb i ako ću moći vidjeti djecu. Telefonskim putem i mailom tražili smo informacije, ali ovo nam je zaista prioritet. Nisam sigurna za sada, dok ne izvršimo inspekcijski i stručni nadzor i dok osobno se ne uvjerim u to, da li smo mi kao stručni radnici Centra učinili sve da zaštitimo obitelji koje su nam povjerene. Zbog kontradiktornih informacija zaista želim to vidjeti – kazala je Murganić. Ponovila je da joj je strašno žao zbog svega.

– Ne može se uvijek sustav okriviti, jer nije ni sustav svemoguć, ali ako sustav, konkretno govorim o svom resoru, učinio propuste želim se uvjeriti i o tome želimo obavijestiti javnost i poduzeti određene sankcije. Zaista ponavljam ako. Ovo mi je prestrašan događaj, četvero djece u isto vrijeme da ne bi mogla mirno ostati ovdje u Zagrebu – kazala je Murganić.

Na informacije iz policije da je u obitelji već bilo nasilja i koja indirektno upire prst u Centar za socijalu skrb, uzvraća:

– Upravo zbog toga idem dolje. Preozbiljne su stvari i prevažno mi je da ne bih otišla dolje vidjeti prije svega djecu, informirati se o njihovom zdravlju i vidjeti što smo ili nismo do sada učinili te što moramo u budućnosti učiniti – poručila je ministrica.

Izvijestila je da je iz njezinog ministarstva već krenuo inspekcijski nazor, a angažirana je komora za stručni nadzor kako bi imala sveobuhvatnu sliku o čemu će, obećala je o svemu izvijestiti javnost.

Navela je kako smo unazad nekoliko dana svjedoci različitih oblika nasilja.

– Tamo gdje smo učinili sve po pravilima struke i po svijesti to treba priznati. To je teška djelatnost i posao. Ali tamo gdje smo zakazali, a imali smo očite znakove da smo trebali reagirati, treba priznati. Treba se jasno reći imenom i prezimenom tko je učinio kakav propust, ako je učinjen – kazala je ministrica.

Na pitanje raste li nasilje u Hrvatskoj, Murganić je kazala kako je sigurno da se ono više prijavljuje.

– Rekla bih da smo se svi kao društvo senzibilizirali više za netoleriranje bilo kakvog oblika nasilja i da je možda to taj dojam, jer se o tome otvoreno piše i o tome se razgovara. Sklona sam vjerovati da nismo društvo nasilja, ali smo sigurno društvo koje se jače i više senzibiliziralo u borbi protiv svih oblika nasilja. Mislim da je to jako dobro. Trebamo i jako puno raditi na prevenciji – zaključila je Murganić za 24sata.

Obiteljska prijateljica koja bračni par s Paga jako dobro poznaje i dalje s nevjericom gleda na cijeli slučaj bacanja četvero djece s balkona obiteljske kuće.

Prisjetila se kako su nedavno slavili osmi kćerin rođendan, a mjesec dana prije toga u istom su tonu upriličili i rođendansko slavlje petogodišnje djevojčice, piše Jutarnji.hr.

– Rođendani su im bili jako važni. Okupljali su se i pokazivali zajedništvo i sklad. Danima se odlučivalo kakva će se torta naručiti. Nama koji smo ih gledali sa strane, činilo se da kao obitelj vode brigu o djeci. Prošle godine ujesen otac je posjeo sinčića u auto i odveo ga u bolnicu u Zadar. Kad sam ga pitala što je dječaku, koji je taman bio navršio dvije godine, rekao mi je da tjednima odbija jesti kuhano. A koje je dijete te dobi ludo za kuhanim? Majka je, pak, djelovala zabrinuto kad bi joj javili iz Doma da joj je kći opet pobjegla – otkriva nam obiteljska poznanica, koja se začudila kad se njezina prijateljica odlučila i na šesto dijete. Kaže da je bila trudna lani u srpnju, no trudnoća se zakomplicirala. Iako joj je, dodaje, “ukazivala na kontracepciju, kako bi imali kvalitetniji život jer nije se lako brinuti o četvero malenih duša”, ona je samo “odmahivala rukom, tvrdeći da joj ni desetero djece ne bi bilo uteg jer voli djecu”.

Sudeći po razgovoru s vlasnikom kuće Bernardom M., koji je prvi priskočio u pomoć kad su djeca padala s balkona, čini se da 35-godišnja socijalna radnica, koja je posljednja u nizu provodila nadzor, u šesteročlanoj obitelji nije bila dulje vrijeme.

– Koliko se sjećam, bila je kod njih prije godinu dana i zadržala se otprilike pola sata u razgovoru s ocem. Nemoguće je da dođe do podstanara, a da se meni ne javi jer je i moja supruga, koja je preminula prije mjesec dana, bila pod nadzorom Centra radi primanja 600 kuna socijalne pomoći. Inače, ta vanjska suradnica Centra radi u Lučkoj kapetaniji i nadasve je korektna. A meni srce puca od nereda u kući. Obitelj je koristila 100 kvadrata i plaćala s režijama, na temelju sklopljenog ugovora, 3000 kuna mjesečno. No opet, imati toliko djece u kući koja skaču po kaučima i razbacuju stvari meni se čini kao normalna situacija – ispričao nam je vlasnik kuće, koji je obitelji s prvim danom travnja odlučio otkazati ugovor.

S obzirom na fotografije iz njegova doma koje su procurile u javnost, a na kojima se vidi prilično velik nered te tri dječje kahlice pune izmeta, Bernard M. kaže: – Kad sam im odlazio na proslave rođendana i po drugoj osnovi, toga nije bilo. Prostor u kući koji koriste bio je uvijek čist.

Na upit je li ikada vidio najstariju kćer svoje podstanarke, Bernard M. uzbuđeno otkriva da ju je vidio u petak kad je došla s majkom, piše Jutarnji.hr.

– Prišla mi je, stisnula ruku. Upoznali smo se. Nije djelovala zabrinuto. Majka je došla po odjeću za djecu i rekla da će se vratiti za par dana po drugu robu. Podstanarka mi je ispričala da se djevojčica, koja je trenutno u najtežem stanju, u bolnici u Zagrebu, pri porodu zamalo ugušila jer joj se pupčana vrpca omotala oko vrata. A otac kao otac. Najednom je postao ultrapobožan i odnedavno je počeo ići u crkvu. Tu imamo jednog svećenika Poljaka koji mu je rekao da dolazi na mise i da se pričesti. I tako on obilazi crkve svaki dan. Prvo ode u malu, a onda i u glavnu – zaključuje. Do svećenika iz Poljske, na žalost, nismo uspjeli doći.

Vesna Burčul: ‘Ne želim se grebati za mjesto ravnatelja’

Vesna Burčul, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zadar, potvrdila nam je postojanje pravomoćne optužnice protiv roditelja stradale djece iz 2017., ali nije htjela reći zbog čega je osuda donesena, kao ni komentirati rezultate inspekcijskog i stručnog nadzora koji je u Zadar poslala ministrica Murganić.

– Ne želim ništa govoriti za medije dok upravno vijeće na sjednici u ponedjeljak ne donese svoju odluku o mom razrješenju. Ne želim da ispadne kako prije toga koristim javnost i medije za nekakvo ‘grebanje’ za svoje mjesto. Prepuštam da o tome odluče pozvani, a nakon toga ću, nadam se, naći mira da javnost upoznam sa svojim razmišljanjima o cijelom slučaju – rekla nam je ravnateljica Burčul, kojoj je upravo istekao četverogodišnji mandat i namjeravala se javiti na novi natječaj koji je u tijeku, piše Jutarnji.hr.

Majka Katica i očuh Josip (54) svakodnevno su omalovažavali, vrijeđali i ponižavali danas 18-godišnju, a tada 13-godišnju kćer Katice iz prvog braka.

Zakidali su je za materijalna prava, nametali joj majčinsku ulogu u odnosu na dvije mlađe polusestre, koje su tad imale pet i šest godina te ju tjerali da ih nosi na rukama iako joj je nakon operacije slijepog crijeva bio zabranjen bilo kakav vid napora. Morala je svojim mlađim polusestrama pripremati i noćni obrok, jer su tad i majka i otac spavali, pišu 24 sata.

Bilo je to u razdoblju od početka 2012. do 16. listopada 2013. godine. Zlostavljali su je oboje, i majka i očuh, te su proglašeni krivima za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava.

Djevojci, tada u pubertetu, prijetili su da će je poslati živjeti u dom za nezbrinutu djecu. Kako joj je dijagnosticiran dijabetes, znali su joj lijepiti nalaze liječničkih kontrola razine šećera u krvi i njezine tjelesne težine na vrata hladnjaka kao stalni i ponižavajući dokaz njezine neodgovornosti i nepridržavanja propisane dijete. Tjerali su je da se tušira i odlazi na WC u drugi kontejner koji se nalazi u kampu. Zbog njihovih pritisaka morala je telefonski zvati svog oca kako bi joj uplatio novac za knjige.

“Ti si kriva što te otac ne uzdržava”, znali su joj govoriti. Za vrijeme ljetnih praznika nisu joj dozvoljavali da se ide kupati u moru iako je ono bilo udaljeno svega desetak metara od kamp kućice u kojoj su u to vrijeme stanovali.

Najstarijem djetetu roditelji, smatrao je sud, nije osigurao uvjete za učenje budući da je peteročlana obitelj ljeti živjela u kamp kućici veličine tek 18 četvornih metara, a tijekom zime bili su u nešto većoj mobilnoj kućici površine 36 četvornih metara. Svakodnevno su joj predbacivali kako su u minusu na svojim tekućim računima upravo zbog njezine bolesti, odnosno dijabetesa mellitusa tip jedan od kojeg dijete boluje od najranijeg djetinjstva.

Majka je sama zatražila od Centra za socijalnu skrb da izdvoje najstariju kći iz njezine obitelji, ali nije odvodila dijete u savjetovalište, kako je to bilo određeno u individualnom planu iz svibnja 2013. godine.

“Majka nije niti pokušala spriječiti svog supruga J. R. da se zlostavljajući ponaša prema njezinoj kćeri, zbog čega je bio ugrožen njezin pravilan psihofizički razvoj”, stoji u presudi Općinskog suda u Zadru donesenoj u rujnu 2017. godine. Majka  i očuh bili su svjesni, utvrdio je sud, da svojim postupcima ugrožavaju pravilan odgoj i psihički razvoj svoje kćeri i pastorke, ali su pristajali na to i nastavili s takvim ponašanjem.

Očuh joj je uz to znao prijetiti da će je istući, a u presudi se navodi i da bi je ponekad udario tvrdom papučom po ruci, pišu 24sata.

U presudi se navodi i da je takvo ponašanje njezinih roditelja, odnosno skrbnika, izazvalo osjećaje nedostatka samopouzdanja, negativnog vrednovanja sebe, anksioznosti, straha, zabrinutosti i nedostatka pozitivnih emocija.

Majka i očuh na suđenju su se izjasnili krivima i izrazili žaljenje. Na presudu se nisu žalili te je ona postala pravomoćna koncem 2017. godine.

Podsjetimo, obitelj je postala javnosti poznata po hororu koji je počinio otac koji je na Pagu s balkona bacio svoje četvero djece.

Djeca su tom monstrumu bila samo tvornica novca. I zapravo, uopće se nije brinuo o njima, samo mu je bilo stalo do sportskih auta. Njima je bio zaluđen. Na kraju je htio ubiti svoju djecu od tri, pet, sedam i osam godina. Pa to su još bebe! Monstrum se koristio demografskom politikom Paga i, da je dobio peto dijete, kao što je planirao, dobio bi 50.000 kuna. I dosad su mu na Pagu isplatili nekoliko desetaka tisuća kuna kao pomoć za djecu.

Doznali smo ovo jučer od Pažana, a da je monstruozni otac stalno dolazio i dobivao novčanu pomoć, potvrdio je i gradonačelnik Paga Ante Fabijanić.

– Bilo je tu, osim rodiljnih naknada, i jednokratnih pomoći za komunalije. Redovito se javljao i stalno tražio i dobivao novac – potvrdio je paški gradonačelnik Ante Fabijanić i sam sablažnjen slučajem koji je šokirao Hrvatsku, piše večernji.hr.

Imao veze u sustavu

I u paškoj gradskoj upravi upiru prstom u Centar za socijalnu skrb. Ističu da je obitelj u kojoj se dogodila nezapamćena tragedija bila pod kvalitetnim nadzorom do prije nekoliko godina, odnosno dok socijalna radnica s Paga, koja je i prijavila supružnike Rođak za zanemarivanje i zloupotrebu prava djeteta, nije otišla u mirovinu. Na Pagu smo razgovarali s više osoba dobro upućenih u obiteljsku situaciju koja je 2017. rezultirala uvjetnom zatvorskom kaznom za oca i majku djece.

– Još kada je prije sedam godina prijavljen zajedno sa suprugom za zanemarivanje i zloupotrebu prava djeteta bilo je predloženo da im se oduzmu djeca. Tada je Centar prijavio da je kći iz majčina prvog braka zlostavljana jer su je majka i očuh tjerali da se noću brine o dvoje male djece. Usto, očuh joj je mnogo toga uskraćivao i branio. Na kraju je djevojka otišla iz te kuće, a on je, uz pomoć odvjetnika te zahvaljujući nalazu psihijatra, uspio zadržati ostalu djecu. Taj je monstrum imao vezu u sustavu jer je u to vrijeme uspio doći do svega što je najstarija kći govorila i crtala stručnjacima. Nakon što je doznao za razgovore i crteže, za nju je počeo pakao pa je napustila obitelj i otišla u dječji dom – kazala je naša sugovornica s Paga, koja je inzistirala da ostane anonimna, te dodala:

– Ne znam kako je dobio taj nalaz i od koje institucije, ali shvatite da je ljude strah i da ne žele reći još puno toga o svemu. I to nije zato što ih nije briga, nego jer misle da ih nema tko zaštiti. Pa čak ni sada kada je taj monstrum zbog pokušaja ubojstva četvero djece završio u zatvoru. Supruga ga se također bojala, a uz to je bila ovisna o njemu u svakom pogledu. A on je radio s cijelom obitelji što je htio – kaže naša sugovornica.

To što je ispričala potvrđuje da je Pag mala sredina u kojoj se sve o svemu znalo i u kojoj su se zaštitara podrijetlom iz Slavonije mnogi bojali.

Vesna Burčul, ravnateljica zadarskog Centra za socijalnu skrb, jučer nije bila previše raspoložena za razgovor s novinarima, piše večernji.hr.

– Danas je upravno vijeće i iako je ishod odluke izvjestan, tek ću sutra dati medijima pisanu izjavu o svemu. Naposljetku, ja nisam bitna. Jer najbitnija su ipak djeca i da se oporave. Centar i socijalne službe moraju nastaviti rad. Bitno je da djelatnike Centra ne bude strah raditi. Bitno je i da nas se korisnici ne boje te da imaju povjerenje u nas – rekla je Vesna Burčul. Procjena psihijatra Nakon što je tijekom vikenda potvrđeno kako oba roditelja djece s Paga već imaju pravomoćnu presudu zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece te zanemarivanja i zloupotrebe djetetovih prava, jučer sa svih strana cure nove informacije o slučaju.

Kako je za Večernji list potvrdila Štefica Karačić, šefica inspekcije i predsjednica Udruge socijalnih radnika, u jesen 2013. Općinski sud u Pagu pokrenuo je postupak za oduzimanje sve djece roditeljima, najstarije kćeri iz majčina prvog braka te dviju djevojčica iz njihove veze. Prijedlog je, naime, pokrenuo upravo Centar za socijalnu skrb u Zadru kada su ispunjeni svi uvjeti da djeca budu izuzeta iz obitelji. No, do toga nikada nije došlo.

–Procjena psihijatra bila je da djecu ne treba odvojiti od roditelja, nego da treba ići u dugačak postupak procjenjivanja i vidjeti što će se dalje događati. Temeljem toga Centar se povukao jer je morao poštovati i mišljenja drugih stručnjaka – kaže Karačić te dodaje da trenutačno nemaju nikakve informacije da je majka zlostavljala djecu.

– Djeca imaju emocionalan odnos s majkom. Dok su oni u sigurnim uvjetima, mislim da je pozitivno da majka bude s njima. Kada više ne budu trebali zdravstvenu skrb ovog tipa, Centar će donijeti odluku gdje će oni dalje živjeti – rekla je Štefica Karačić.

I dalje se slaže mozaik koji je prethodio tragediji na Pagu. Što je spriječilo Centar za socijalnu skrb da oduzme djecu roditeljima, otkrila je prva žena stručne inspekcije, Štefica Karačić, u Dnevniku Nove TV u subotu.

“U cijeli postupak priložen je jedan dokaz psihijatra i procjena psihijatra da djecu ne treba odvojiti od roditelja nego da treba ići u jedan dugački postupak procjenjivanja i vidjeti što će se dalje događati”, rekla je Karačić za Dnevnik Nove TV.

Ravnateljica prozvanog centra za socijalnu skrb grada Zadra ni danas ne želi pred kamere. Odvjetnik obitelji koji je angažirao psihijatra temeljem čijeg nalaza su djeca ostala roditeljima o ovoj temi ne želi govoriti.

Psihijatrica koja je pak dala mišljenje da djeca mogu ostati u obitelji cijeli dan nije dostupna.

Utvrde li se propusti odvjetnik Veljko Miljević napominje kako bi se na meti istražitelja mogla naći i psihijatrica.

“Da li je službena osoba prekoračila svoje ovlasti,  nije postupila u granicama svoje ovlasti tj. donijela pogrešnu odluku, a pritom bila svjesna da ta odluka može biti pogrešna”, kaže Miljević.

Općinski sud na Pagu, koji je sudjelovao u cijeloj priči od 2015., više ne postoji. Pripojen je zadarskom na kojem kažu da ništa ne mogu komentirati jer nemaju službenu informaciju.

Odvjetnik oca koji je bacio djecu s balkona potvrdio nam je kako se njegov klijent i dalje brani šutnjom, a odluku o žalbi na istražni zatvor još nisu donijeli. Zakon u ovom slučaju jasan, branitelj za žalbu ima rok od tri dana koji počinje teći kada primi rješenje.

“Ako se bude žalio na rješenje o određivanju istražnog zatvora tada izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru odlučuje o toj žalbi”, kaže Hrvoje Visković sa Županijskog suda u Zadru.

Otac ima pravo podnijeti žalbu i na rješenje državnog odvjetništva o pokretanju istrage u roku od osam dana.

Popravlja se zdravstveno stanje djece

Jedina dobra vijest u cijeloj ovoj mučnoj priči jest da je njihovo stanje iz dana u dan sve bolje. Postoji mogućnost da će najteže ozlijeđena djevojčica, koja je u Zagrebu, u ponedjeljak biti prebačena s intenzivne skrbi na bolnički odjel.

Preostalih troje djece u Zadru se oporavljaju prema očekivanjima. Uz majku, u nedjelju im se u bolnici pridružila i starija sestra. Njihov izlazak iz bolnice očekuje se već kroz nekoliko dana.

Bolnica je u stalnom kontaktu sa socijalnom službom i ne želi forsirati njihov izlazak, cilj je da izađu svi zajedno i da im se za prvu ruku pronađe prikladan smještaj.

Edi Karuc, zamjenik ravnatelja OB Zadar, potvrdio je da su djeca bolje. Evo, sad sam baš bio kod njih, oni se igraju, crtaju, pišu. Već se vesele, tako da smo potpuno zadovoljni njihovim oporavkom. S druge strane, mi redovito radimo kontrolne preglede i, kažem, zadovoljni smo kako to sve skupa dobro ide“, rekao je Karuc.

U ponedjeljak bi njihovo stanje u zadarskoj bolnici trebao procijeniti i klinički psiholog. I najteže ozlijeđenoj djevojčici u Zagrebu bi trebala biti pružena psihološka pomoć s obzirom na traumu koju je proživjela.

U Zadru se u ponedjeljak sastaje i Upravno vijeće Centra za socijalnu skrb. Nakon što su otkriveni teški propusti, očekuje se da će na stolu imati izvješće o provedenim nadzorima, o čemu će najprije raspraviti, a onda i zatražiti očitovanje ravnateljice, čija je smjena predložena u petak.

Ena Škoda, 10-godišnja djevojčica iz Paga, koja je rođena s genetskom bolešću neurofibromatoza tip I-NF, ponovno treba pomoć dobrih ljudi. Naime, Ena mora na kontrolni pregled 11. travnja, a prije toga s roditeljima se mora uputiti na popravak ortoze u Pholing firmu u Beču jer je pukla na peti.

– Kako popravak ortoze i putne troškove snosimo sami, molimo vas da nam pomognete da bi što lakše financirali troškove koje nas očekuju i omogućili našoj Eni i dalje sigurne korake, stoji u poruci Eninih roditelja objavljenoj u Facebook grupi “Pomozimo Eni Škoda da  prohoda”.

– Naša Ena od rođenja se liječila u vodećoj ortopedskoj bolnici na Šalati gdje su joj izvršili sedam operacija, ali sve su bile bez rezultata. Doktori u Hrvatskoj su nam preporučili amputaciju sa čime se mi nismo složili te su nam preporučili daljnje liječenje u vodećoj austrijskoj ortopedskoj bolnici ‘Orthopadisches Spital Speising’. Tamo su Eni izvršene još tri operacije. Mi redovito obavljamo kontrole u Beču za koje sami snosimo troškove – ispričali su roditelji male Ene.

Svi koji žele pomoći mogu to učiniti na broj računa.

Ena Škoda
Žiro račun:
Iban:HR4624020063102794848
Poziv na broj: HR02 3102794848
Opis plaćanja: Donacije za Enu Škoda

Donacije iz inozemstva
Devizni račun:Ena Škoda
HR882402006320903906
SWIFT/BIC:ESBCHR22
Donacije za Enu Škoda